Arhiva
- Detalji
Točno u 11 sati kako je i bilo zakazano startalo je 11. izdanje "Povratka otpisanih". Na startu se susrelo 6 drvenih jedrilica požmarile krštenice koje su usprkos udarima vjetra i ostalim nedaćama sretno i bez prijavljene štete doplovile do svog odredišta. Natjecanje je bilo zanimljivo. Bura koja nas je ispratila iz Splita skrenula je na levanat stalno mijenjajući svoj intenzitet. Pred Bračom nas je dočekalo uzburkano more (refleksi noćne bure made in Vruja). U vratima vjetar ponovno skreće na buru koja pojačava na udare do 28 čv. Prve četiri posade ulaze u razmaku od nekih 5 minuta. Podatak koji dovoljno govori o intenzitetu jedrenja i dinamici na regatnom polju.
Posljednje dvije jedrilice u cilju čekali smo još nekih 45 minuta. Nakon cilja kud koji mili moji. Neki su morali bilježiti prolaze, zagrepčani su iskoristili gužvu za prvo jesenje kupanje, Pave i Deni su pohitali prema Stomorskoj kako bi naštimali instrumente za feštu. Saracenu se, kako i dolikuje gusarima izgubio svaki trag.
Nedjelja je osvanula umivena jesenjim suncem kako to i dolikuje klasičnom terminu Mrdujske regate. Ni traga drami jučerašnjih bofora. Čista idila onih predratnih bonaca "Babljeg ljeta". Krenula je flota polako milivši prema punti Gomilice u potrazi za zapadnjakom koji nije iznevjerio.
Podario nas je s nekih 10 - 12 čvorova. Što bi se reklo taman za guštat, a ne patit. Naš je Pave ostvario značajnu prednost. Izgledalo je kako njegovu lidersku poziciju nitko nije u stanju ugroziti. Ali umor neprospavane noći zbog neplaniranog gostovanja u Stomorskoj odnio je danak. Lapsa se prikrala s leđa i u zadnjim metrima pred ciljem pretekla Papillon upisavši tako svoju drugu pobjedu. Bravo dečki! Svi ostali za novu će šansu morati pričekati iduću epizodu "Povratka otpisanih" čije je emitiranje za godinu gospodnju 2010. pod velikim znakom pitanja. Naime neki od ključnih aktera čini se zahtijevaju pogoleme honorare nespojive s njihovim glumačkim umijećem. Govorka se čak i o preuzimanju projekta od strane jedne "of shore" kompanije hercegovačkih korijena. Živi bili pa vidjeli!
- Detalji
Naši klasičari koji zbog vremenskih neprilika nisu održali svoje 11. izdanje Labud Classica prvog vikenda u rujnu imaju priliku rutu od Splita do Milne i natrag odjedriti prvog vikenda u listopadu. Naime, Labud Classic će se u ponovljenom terminu održati 03.-04. listopada.Evo ponovljenog oglasa regate .
- Detalji
- Detalji
Mići brodić
Regata „Labud Classic" po mnogo čemu je posebna. U inflaciji velikih stvari koje se svakodnevno dešavaju oko nas, poput velikih obećanja naše političke kaste ili velebnih poslovnih uspijeha novopečene tajkunske elite, „Labud Classic" nam je podario još jedan specifikum. Pobijedio je naime najmanji brodić. Čovjek koji se je pred nekoliko godina ispričao što ne može doći do Splita, obećao nam je skori susret uz opasku kako idući put dolazi pobijediti. I tako nam se dogodio Marino Ferenčić, čovjek koji održava svoja obećanja. Uplovio je sa svojim kumpanjom Marijanom Deželjinom nakon što su putujući protiv juga prejedrili preko 200 Nm na putu iz svoje Crikvenice. Ujutro su im se pridružile mlade snage Kazimir i Marko. Skinuli su svoju propelu, razvili jedra i matirali ostatak flote u dva elegantna poteza. Kako nebi ispalo da su ovoj posadi izrazito odgovarali uvjeti na regatnom polju moram pripomenuti kako su odvožene dvije tehnički vrlo različite etape. Prva po umjerenu vjetru uz kratku stanku prilikom ulaska u Vrata, i druga po velikoj sparini i laganoj baviželici promijenljiva smijera. Ovako ili onako, s propelom ili bez nje, obećanje je održano i prijelazni pehar desetog izdanja naše male regate za dušu i tilo putuje na sjever.
Što ostalo spomenuti? Dobar provod u Milni pod budnim okom gospođe Line Baković, zarone u morsko plavetnilo pitomih bračkih uvala, mlađahni regatni odbor koji je zbog svog neiskustva i nesmotrenosti morao ponavljati startnu proceduru nakon što je trubljenjem i podizanjem zastavica dobrano zbunio Klasičare, jedino naše, najbolje i neprevaziđene zabavljače Pavu i Denia, ili vrijednu obitelj Galić teška su pitanja za ovo mamurno jutro.
Ono što je sigurno, konačno i neopozivo jest da „Labud Classic" poput Bijelog dugmeta s konca sedamdesetih ne treba reklamu te da ide dalje.
Čedo Perić