Iako nas je Baki (Vedran Mandić-trener) probudio već u 4.15 ujutro kako bi stigli na pekarski let za Zagreb u 6.15h, putovanje nam nije toliko teško palo jer bi se u svakoj sekundi leta sjetili koliko bi nam trebalo autom za doći do sjeverozapada Škotske gdje je smješteno malo mjestašce Largs u kojem će se održati SP u Laser Radialu.
Na letu do Zagreba društvo nam je pravio Mario Ančić kojemu smo opisali naše šanse na SP, dok je on nama iz prve ruke dao informacije o stanju njegovih leđa zbog kojih će propustiti Davis Cup susret protiv Srbije u Splitu, let je završio obostranom podrškom za srećom kako mi njemu za brzo ozdravljenje i povratak na teniski teren tako i on nama za što bolji nastup na SP. Nakon Zagreba i Amsterdama konačno smo oko 17.00h stigli u Glasgow, prvo smo bili informirani o katastrofi Argentine protiv Njemaca u četvrtfinalu SP u nogometu, a onda su nas na aerodromu informirali kako nam prtljaga nije stigla u Glasgow, ali da znaju gdje je i da će već sutra navečer biti u Glasgowu. Konačno smo nakon svih formalnosti i ispunjenih formulara krenuli cestom odnosno taxijem za Largs u koji smo stigli oko 18.30h. Smjestili smo se u apartmanu koji je udaljen oko desetak minuta pješke od kluba. Otišli smo do kluba nešto večerati, a onda nazad u apartman pogledati Paragvaj i Španjolsku pa spavanje.
Obzirom da smo bez prtljage prvi radni dan nam je totalno poremećen, a u prilog tome ide i katastrofalno vrijeme odnosno pljusak koji ne prestaje padati. Naravno da smo prvi jutarnji trening preskočili, a i popodnevni jer nemamo opremu za jedrenje. Da sve ne bude crno pobrinuo se vlasnik apartmana gosp. Eduardo koji se stvarno trudi i pomaže nam na svakom koraku da nam boravak u Largsu ipak bude što ugodniji.
Oko 17 sati primijetili smo da je i kiša vani prestala padati i da se razvedrilo, a nedugo zatim stigla nam je na vrata i izgubljena prtljaga tako da se dan i atmosfera u potpunosti razvedrila. Odmah je odrađen prvi trening, a psihološki se prebacujemo u regatno-radni režim života kako bi što prije postigli prilagodbu na ono što nas očekuje.
Pozdrav TiT
Na letu do Zagreba društvo nam je pravio Mario Ančić kojemu smo opisali naše šanse na SP, dok je on nama iz prve ruke dao informacije o stanju njegovih leđa zbog kojih će propustiti Davis Cup susret protiv Srbije u Splitu, let je završio obostranom podrškom za srećom kako mi njemu za brzo ozdravljenje i povratak na teniski teren tako i on nama za što bolji nastup na SP. Nakon Zagreba i Amsterdama konačno smo oko 17.00h stigli u Glasgow, prvo smo bili informirani o katastrofi Argentine protiv Njemaca u četvrtfinalu SP u nogometu, a onda su nas na aerodromu informirali kako nam prtljaga nije stigla u Glasgow, ali da znaju gdje je i da će već sutra navečer biti u Glasgowu. Konačno smo nakon svih formalnosti i ispunjenih formulara krenuli cestom odnosno taxijem za Largs u koji smo stigli oko 18.30h. Smjestili smo se u apartmanu koji je udaljen oko desetak minuta pješke od kluba. Otišli smo do kluba nešto večerati, a onda nazad u apartman pogledati Paragvaj i Španjolsku pa spavanje.
Obzirom da smo bez prtljage prvi radni dan nam je totalno poremećen, a u prilog tome ide i katastrofalno vrijeme odnosno pljusak koji ne prestaje padati. Naravno da smo prvi jutarnji trening preskočili, a i popodnevni jer nemamo opremu za jedrenje. Da sve ne bude crno pobrinuo se vlasnik apartmana gosp. Eduardo koji se stvarno trudi i pomaže nam na svakom koraku da nam boravak u Largsu ipak bude što ugodniji.
Oko 17 sati primijetili smo da je i kiša vani prestala padati i da se razvedrilo, a nedugo zatim stigla nam je na vrata i izgubljena prtljaga tako da se dan i atmosfera u potpunosti razvedrila. Odmah je odrađen prvi trening, a psihološki se prebacujemo u regatno-radni režim života kako bi što prije postigli prilagodbu na ono što nas očekuje.
Pozdrav TiT
