Jedrenje

Tina Mihelić postala je prva hrvatska jedriličarka koja se popela na najviše postolje jedne regate Svjetskog kupa. Sudeći prema planovima, napornom radu ali i nevjerojatnom optimizmu, da se zaključiti da je to tek početak njezinog uspona na najviša svjetska postolja.
Tina je Opatijka sa stalnim boravištem u Splitu. Unatoč tome što joj nedostaje dom, odluka o preseljenju u Split bila je od presudne važnosti za postizanje rezultata.
- Rijeka i Opatija mi uvijek nedostaju ali u Splitu mi je stvarno super. I treneri i klub su sjajni! Jako sam zadovoljna. Šest dana u tjednu sam na moru, isto toliko u teretani. Moji treneri Tonči Antunović – Graja i Goran Orlov brinu se da ništa ne stoji na putu mog napredovanja. Da, fali mi doma, najviše obitelj ali sam svjesna da ovakve uvjete ni u snu tamo ne bi mogla imati. Split već zbog samih vremenskih uvjeta ima veliku prednost.

Bila si ozlijeđena. Koliko je to utjecalo na pripreme?
U 11. mjesecu sam pala sa bicikle i napukla mi je kost podlaktice. Morala sam pauzirati dva mjeseca. Brinula sam da li ću se uspjeti pripremiti za sezonu. Na sreću, pokazalo se da sam uspjela.
Svakodnevno    treniraš.
Kako usklađuješ obaveze, imaš li uopće slobodnog vremena?
Pa vrlo malo. O tome najbolje govori činjenica da sam u zadnja 3 mjeseca uspjela dva dana doći doma do Opatije. Studiram na Pomorskom fakultetu u Rijeci, smjer logistika i manađment i trenutno sam na drugoj godini. Obzirom da sam sportaš prve kategorije ne moram slušati predavanja i izlaziti na kolokvije, samo na ispite. To naravno nije baš jednostavno ali pomalo guram i to. Mislila sam se prebaciti u Split na sličan smjer na fakultetu ali onda ne bi imala povod za doći doma pa sam od toga odustala. Ovako se prošvercam sa treninga na ispit da bi došla do Rijeke.
Kako je protekla regata u Palmi?
Uglavnom je slabo puhalo. Prve regate u danu su se jedrile po 2-3 bofora a onda bi vjetar slabio, tako da su se regate krajem dana u pravilu jedva izvlačile. Jedan dan je prilično zapuhalo ali organizatori nisu htjeli riskirati pa je taj dan odgođeno jedrenje.
Što bi istaknula kao svoju najveću prednost pred ostalima?
Brzinu. I u orcu i u krmu imam odličnu brzinu tako da ako i ne startam najbolje uspjevam nadoknaditi prednost. Mislim da još
trebam raditi na startu i to bi moglo biti presudno za daljnje vrhunske rezultate. Također trebam poraditi na svojoj težini. Trenutno imam 63 kile što je 4- 5 kila manje od potrebnog, tako da i na tome moram raditi.
Kakve su tvoje šanse u Svjetkom kupu?
Pa iskreno mislim da nemam šanse obzirom da nisam bila na prve dvije regate, u Australiji i Americi. Svjetski kup ipak je relativno nov, ovo je tek druga godina održavanja i ne donosi previše, a zahtjeva velika financijska ulaganja. Prošle godine sam bila 2. u svjetkom kupu i nisam baš imala previše koristi od toga. Važno je biti na regatama gdje su svi najbolji, takozvanim Grade 1. regatama i na svjetskim prvenstvima. Na njima se vidi prava vrijednost.
Nadaš li se pobjedi na Olimpij adi?
Možda zvuči neskromno ali doista se nadam i posvećena sam tome. Ako sve bude kako treba i ne bude ozljeda, tko zna ... U skromnijoj varijanti, bila bih zadovoljna sa medaljom.